(Ne)prirodna katastrofa

Vest o zemljotresu jačine 7,8 Rihtera koji je pogodio jugoistočni deo Turske i sever Sirije 6. februara, ispraćena je nizom izveštavanja o novim potresima koji su usledili, katastrofalnim posledicama ali i spekulacijama o odgovornostima za štetu koje su pomenuti krajevi pretrpeli. Naime, iako su zemljotresi uglavnom prirodne pojave, podaci o žrtvama koje do trenutka pisanja ovog teksta broje oko 47 hiljada – nisu. 

Osvrnuvši se na kontekst Turske, snimci i slike zgrada koje su se urušile u svega nekoliko minuta su podvukle sumnju (ne)mogućnosti tih struktura da izdrže potrese bilo kakvih magnituda. Plitak epicentar, magnituda kao i vreme zemljotresa su neke od stvari koje se pominju pri objašnjavanju obima štete. Ipak, gradnja i propisi po pitanju infrastrukture u kontekstu minimiziranja opasnosti od potresa je nešto što je nažalost igralo ključnu ulogu u broju žrtava pri pomenutim razornim zemljotresima. Pojedini stanovnici su podelili i uzaludne napore koje su ulagali u traženje podrške za obezbeđivanje struktura prepoznavši rizik dosta pre nesreće. Isti tekst govori i tome kako je procenjeno da cak 65% od trenutnog, preostalog stambenog fonda nije bezbedno. 

Izjava šefa organizacije koja predstavlja arhitekte u Turskoj, Ejup Muhču, zvuči zastrašujuće poznato:

„Prioritet centralne vlade nije bio da gradove učini bezbednim, već da sprovede neke projekte koji su isključivo planirani za maksimiziranje profita.”

Jedan grad u Turskoj oslikava naizgled potpuno drugačiju realnost – u Erzinu, koji se nalazi na jugu zemlje, nije bilo žrtava a šteta je nesamerljivo manja. Ovaj izuzetak u trusnom području stoji, prema navodima gradonačelnika, kao kontrast ilegalnoj gradnji koja je pratila druge turske gradove, a koju on sam nije dozvolio.

Turske vlasti su izdale naloge za sprovođenje istraga o srušenim zgradama, zbog kojih su određena lica vec privedena. Ipak, generalna reakcija na zemljotres je bila takva da se odbacuje bilo kakva odgovornost, a šteta pripisuje ‘prirodnim silama’.

Predsednik Turske, Redžep Tajip Erdogan izjavio je sledeće:

„Ovakve stvari su se uvek dešavale, sudbina je tako htela”

Ne sudbina, vec ravnodušnost i nemar se čitaju i pri manjku efikasnog odgovora i bilo kakve akcije u prvih 30 sati od zemljotresa, kada su bili najbolji izgledi za spašavanje ljudi. Ogromna vojna baza u blizini pogođene oblasti mobilisala je samo njih nekoliko hiljada da pomogne. Kritički osvrt na ove i slične (ne)odgovornosti je naišao ni na šta drugo osim na zastrašivanje od strane vlasti. 

Proglašeno vanredno stanje u zemlji i strah trenutne vlasti da će izgubiti, možda bude i okidač za neodržavanje redovnih izbora koji bi trebalo da slede u maju. Nada ipak leži u tome da će se politička scena promeniti, a sa njom i nepoštovanje propisa koji su podigli razmere katastrofe koja je zadesila zemlju. 

U narednom tekstu pokušaćemo da raspletemo još komplikovaniji kontekst Sirije. Do tada, pozivamo vas da donirate ugroženima:

Novčane donacije:

Unicef (donacija.unicef.rs)
Broj računa: 160-666-18
(neophodno navesti pod svrhom uplate: 0123 – Pomoć deci i porodicama u Siriji i Turskoj)

SMS u iznosu od 200RSD; ‘Sirija’ na 1004; ‘Turska’ na 1003

Organizacija civilnog društva Ahbap u Turskoj (https://bagis.ahbap.org/bagis)
*Bez nanade putem TransferGo uz kod “depremdestek”
primalac: Ahbap Dernegi
TR200001500158007318677809

Donacije stvari (zimski šatori, prostirke za šator, ćebad, grejalice na gas, mobilni toaleti i tuševi, vreće za spavanje i dušeci, kontejneri, agregati za struju*)

Po pitanju sakupljanja i slanja stvari, potrebno je stupiti u kontakt direktno sa ambasadom Turske slanjem mejla na embassy.belgrade@mfa.gov.tr ili pozivom na: +38169669948

*lista najpotrebnijih stvari se ažurira dnevno na sajtu ambasade

Zbog sankcija Siriji, trenutno nije moguće otpremiti ništa osim novčanih sredstava.

Dodatno citanje:

Ivana Vojnov i Elena Petrovska

Fotografija: @Ahmed Akacha